Bolnica u gradu Vukovaru je utemeljena 1939.god. kao Bolnica časnih sestara Sv. Križa i imala je internističku i kiruršku djelatnost. Tek 1957. god. otvara se u okviru bolnice Odjel za ginekologiju i porodiljstvo, a 1963.god. i Odjel za pedijatriju. U to vrijeme bolnica djeluje u okviru Medicinskog centra Vukovar, te se 1973.god. počinje graditi novi bolnički objekat koji je završen 1976.god. Tada bolnica ima ukupno 420 bolničkih postelja.
2.5.1991.god. Hitna služba Medicinskog centra Vukovar se uključuje u zbrinjavanje ranjenika u Borovo Selu, a tijekom srpnja je formirana ratna kirurgija i opremljeno protuatomsko sklonište. Prve granate su počele padati na bolnicu 15.8.1991.god., a 24.8.1991.god. je bolnica bila meta avionskog napada.
Do 20. studenog 1991.god. bolnica je zbrinula 4000 ranjenika, od kojih je 2250 podvrgnuto dugotrajnim operacijama. Na bolnicu je padalo svakodnevno prosječno 700 granata. Liječnici i ostalo osoblje je danonoćno radilo u vrlo teškim uvjetima, bez dovoljno lijekova, sanitetskog i ostalog materijala, struje, hrane i vode. Nakon 20. studenog 1991.god. odvedeno i pogubljeno na Ovčari je 200 ranjenika, bolesnika, a među njima i 18 djelatnika bolnice.
Od 1040 zaposlenih u Medicinskom centru Vukovar prije domovinskog rata do kraja rata u bolnici je ostalo 350 zaposlenika. Nakon okupacije većina liječnika i osoblja srpske nacionalnosti su ostali u Vukovaru, dok je 250 djelatnika nakon tortura prognano u slobodne dijelove Hrvatske.
U procesu mirne reintegracije 24.srpnja 1997.god. započinje se sa reintegracijom bolnice u sustav zdravstva Republike Hrvatske. Zatečena je djelomice sanirana nova i stara zgrada bolnice, dok su ostali objekti bili potpuno srušeni. Oprema je bila devastirana i otuđena, a zatečeno je 450 djelatnika pretežito srpske nacionalnosti. 1998.god. započeo je proces obnove, obnovom infrastrukture.